Loading...
//Poštanski uredi, česte mete razbojnika

Poštanski uredi, česte mete razbojnika

Posljednjih 10 godina na području RH zabilježeno je preko 3000 razbojništava u novčarske institucije. Prema broju ovih kaznenih djela prednjače kladionice, na koje otpada gotovo 2/3 ukupnog broja svih izvršenih razbojništava. I dok broj razbojništava u kladionice iz godine u godinu opada, dotle se zadnjih 4 godine bilježi znatan porast razbojništava u Poštanske urede Hrvatskih pošta.

Od 2010 na ovamo, bilježi se porast s 29 na preko 40 razbojništava. Ova godina ima sve preduvjete da bude rekordna. Zašto je tome tako?
Iako u Poštanskim uredima razbojnici mogu očekivati manji plijen (novac) u odnosu na recimo banke ili neke druge novčarske institucije, rado se odlučuju na njih. Prije svega što ih ima puno, mnogi od njih su na pogodnim mjestima za bijeg, skriveni od pogleda prolaznika, u mračnom okruženju, sa dvije do tri zaposlenice, gotovo bez ikakve zaštite. Ukoliko ne računate nadzorne kamere, za koje po koji puta moram ponavljati onima koji ne razumiju, da to nisu preventivna sredstva, koja će odvratiti počinitelja od izvršenja kaznenog dijela, te u pojedinim Uredima angažirane zaštitare Sokol-Marića, koji se, u pravilu angažiraju u onim Poslovnicama gdje je nekoliko puta za redom izvršeno razbojništvo, a kao što je vidljivo, ne predstavljaju problem niti za razbojnika, pojedinca. Protuprepadni dojavni sustav? Nemojmo se zavaravati.
U zagrebačkoj policiji sam proveo više godina kao šef Odsjeka za suzbijanje razbojništava, zapovjedni na tri Policijske postaje, a najviše kao Načelnik kriminalističke policije. Obavio sam bezbroj razgovora s počiniteljima ovih kaznenih djela i znam kako razmišljaju te na što su spremni da se domognu novca. Obavio sam i puno razgovora s oštećenim službenicama, od kojih su mnoge zadobile povrede, one tjelesne, koje prođu, ali i one psihičke, traume, koje je teško izliječiti i čije posljedice dugo, dugo traju. (jednom prigodom, nakon što je počinitelj otkriven poslije 3 godine, službenica koja ga je došla na prepoznavane, pala je u nesvijest, kada ga je vidjela između 4 osobe i prepoznala-preko specijalnog ogledala, 3 godine nakon KD!!!)
Radio sam i u Sokol-Mariću kao savjetnik za sigurnost vlasnika, te u privatnoj tvrtki Soboli d.o.o.
Nakon svakog kaznenog djela ove vrste, razgovarao sam s oštećenim službenicima, kao i sa zaštitarima, na temelju čega sam načinio detaljne analize te predložio ono što je bilo očito, dodatnu edukaciju zaštitara. Zaprepastila me činjenica, dobivena anketom, da oko 70% tih zaštitara ne zna svoje ovlasti, koje mu pišu na poleđini zaštitarske iskaznice, a preko 85% njih ne zna koji je temeljni Zakon zaštitarstva, o njegovim odredbama da ne govorim. Taktika i metodika postupanja im je nepoznat pojam, o modusu operandi počinitelja nisu ni čuli, kao i vremenu i načinu izvršenja pojedinih vrsta razbojništava.
Ipak, uspio sam, uz dosta otpora, pokrenuti postupak edukacije zaštitara u novčarskim institucijama, te postigao značajne rezultate. Ipak, za pun uspjeh, nedostajala su još dva elementa koji su neophodni za uspješan rad zaštitara na tom opasnom (a često shvaćeno, rutinskom poslu), to su selekcija i stimulacija.

Danas više nema ni edukacija, ni selekcije, ni stimulacije, samo veći broj razbojništava.

S druge pak strane, zaboravlja se činjenica da je Hrvatska pošta u svojim Područnim uredima odgovorna ne samo za novac i druge vrednote, već prvenstveno za svoje klijente i zaposlenike, koji su kod ovih kaznenih djela izloženi, kao što je naprijed navedeno i tjelesnoj i psihičkoj ugrozi. Odgovorne osobe problem nastoje riješiti zapošljavanjem osobe koja na razini tvrtke “brine za sigurnost” u statusu direktora, a u praksi predstavlja vezu između zaštitarske tvrtke i Pošte. Stanje na terenu je nepoznanica, u pravilu.
Svojevremeno sam, nakon oružanog prepada u Centru pošte u Split, zajedno sa odgovornim osobama iz Pošte i Sokola, bio na spomenutoj lokaciji, gdje sam, prema stručnoj, ne amaterskoj osnovi, zatekao katastrofalno stanje, kada su sigurnosne mjere u pitanju.
Napisao sam službenu analizu, sa prijedlogom mjera za otklanjanje propust, ali mi je rečeno da to ne dajem, jer je već dogovoreno tko će to učiniti, naravno, spomenuta je provizija.
Što bi, dakle, trebalo učiniti, a da se stanje primijeni, broj kaznenih djela smanji, a sigurnosti poveća?
Za mene tu nema dileme. Bez poznavanja etiologije i fenomenologije kriminaliteta, modusa operandi počinitelja, te drugih bitnih čimbenika koji utječu na to zašto baš “mi”, bez analiza, sinteza, poznavanja struke i želje da se nešto učini, odabira pravih osoba i firmi nema napretka. Pokušavati istim sredstvima uvijek i ponovo postići različit cilj jest…
Sve to mi je poznato, analize posjedujem, stanje znam, potrebne mjere mi nisu nepoznanica.
2017-09-02T19:10:41+00:00